Ćirilica u Brazilu

muzika kao spona

 

 

Iako nikada nije bio u Srbiji, dvadesetjednogodišnjem studentu lingvistike, Mariju Andreu Koelju da Silvi, iz Pedro Leopolda, grada u okolini Belo Horizontea u Brazilu, srpski jezik nije nepoznat. Mario nam priča o tome kada i zašto je počeo da uči srpski, kako je u tome uspeo i šta mu se u našem jeziku posebno dopalo

 

 

CA: Mario, čuli smo da si poliglota. Koje jezike govoriš?

 

Mario: Ne znam da li mogu da se smatram poliglotom jer tečno govorim jedino portugalski, koji mi je maternji jezik. Dobro govorim engleski i španski, a služim se srpskim, japanskim i švedskim. Moja poslednja teza na fakultetu je na domorodačkom jeziku, maškali, koji u brazilskoj državi Minas Žerais govori oko 2.000 ljudi. Verujem da ću na kraju istraživanja moći da razumem i taj jezik.

 

 

CA: Šta te je navelo da počneš da učiš srpski?

 

Mario:  Počeo sam da učim vaš jezik kada sam imao 13 godina. Četovao sam s ljudima na raznim forumima i tako upoznao jednog momka iz Srbije. Pričali smo o muzici i razmenjivali je, a meni se dopala grupa „Riblja Čorba“. Tada sam odlučio da počnem da učim jezik da bih razumeo reči u pesmama.

 

 

CA: Kako si u tome uspeo?

 

Mario:  Prvo sam kupio portugalsko-srpski rečnik, ali to nije bilo dovoljno jer iz njega nisam ništa mogao da naučim o gramatici. Kada je moj brat krenuo na fakultet, u biblioteci mi je našao knjigu iz koje sam nešto više uspeo da naučim. Posle nekoliko godina video sam reklamu za časove nemačkog. Nastavnica koja je držala časove imala je srpsko ime, zbog čega sam je kontaktirao, pa smo se dogovorili da me uči vašem jeziku. Posle toga sam nastavio da učim srpski jezik a, kako studiram lingvistiku, gramatika i izgovor više mi ne predstavljaju problem. Najteže mi je da napamet naučim reči.

 

 

CA: Koje muzičare i bendove s našeg područja slušaš?

 

Mario:  Kao što sam rekao, prvo sam slušao „Riblju Čorbu“, ali sam se kasnije zainteresovao i za druge bendove i žanrove. Moj favorit je rokenrol muzika. Slušao sam i druge vrste muzike iz Srbije, ali mi se ne dopadaju. Pored „Riblje Čorbe“, sviđaju mi se i „EKV“, „Partibrejkersi“, „Azra“, „Šarlo Akrobata“, a grupa „Repetitor“ mi je jedna od omiljenih.

 

 

CA: Kako ti se sviđa naša kultura?

 

Mario:  Nikada nisam bio u Srbiji, ali mislim da brazilska i srpska kultura imaju dosta toga zajedničkog. Naši ljudi probleme rešavaju uspešno i na šaljiv način, baš kao i vaši. Mislim da se u obe zemlje kultura dosta oslanja na religiju. Upoznao sam dosta Srba i svi su bili veoma prijatni i druželjubivi.

 

 

CA: A ajvar? I njega si pravio? Kako si u tome uspeo?

 

Mario:  Videvši slike ajvara na internetu, izgledao mi je dosta ukusno pa sam prošle godine odlučio da ga sam skuvam. Prepisao sam recept i napravio ga zajedno s majkom. Ne znam da li je bio ukusan kao vaš ajvar, ali meni se svidela i ova moja varijanta. Barem je izgledao kao onaj na fotografijama.

 

 

CA: Da li planiraš da jednog dana dođeš u Srbiju i šta bi voleo da vidiš i probaš u njoj?

 

Mario:  Voleo bih da jednog dana posetim Kalemegdan i ceo Beograd, Kopaonik i mnoga druga mesta. Voleo bih i da probam neke srpske specijalitete. Burek, ćevapčići i, naravno, ajvar izgledaju mi veoma ukusno. Jednom sam probao šljivovicu koja me je podsetila na „kašasu“ (brazilsko piće slično rakiji koje se dobija iz šećerne trske), ali je bila dosta jača.

Cyrillic in Brazil

Music as a link

 

 

Although he has never been to Serbia, Serbian language is not unfamiliar to twenty-one-year-old student Mario Andre Coelho da Silva from Pedro Leopoldo, a town nearby Belo Horizonte in Brazil. Mario is telling us about the reasons when and why he started learning Serbian, how he did it and what he likes most at our language.

 

 

CA: Mario, we have heard you are a polyglot. What languages do you speak?

 

Mario: I am not sure I could be called a polyglot because the only language I speak fluently is Portuguese, which is my mother tongue. I can speak English and Spanish well, and I know a little of Serbian, Japanese and Swedish. My latest project at the faculty is in natives’ language, Maxakali, spoken by 2.000 people in Brazilian state Minas Gerais. I believe I will be able to understand that language, too, up to the end of the research.

 

 

CA: What made you start learning Serbian?

 

Mario: I started to learn your language when I was 13. I was chatting with people at different forums when I met a young man from Serbia. We talked about music and exchanged it, so I liked the band “Riblja Corba” (Fish Soup). Then I decided to start learning the language in order to understand the lyrics.

 

 

CA: How did you make it?

 

Mario: First I bought Portuguese-Serbian dictionary, but it wasn’t enough because I couldn’t learn any grammar from it. When my brother entered the faculty he found a book at the library and I could learn something more from it. A few years later I saw an advertisement for German classes. The teacher who was lecturing had a Serbian name, I contacted her because of that and we agreed she would teach me your language. After that I continued learning Serbian and, as I have been studying linguistics I have no problems with grammar and pronunciation any more. The hardest thing was to memorize the words.

 

 

CA: What musicians and bands from our area do you listen?

 

Mario: As I said, first I was listening to “Fish Soup”, but later I became interested in other bands and genres. My favourite is rock and roll music. I listened some other kinds of music from Serbia but I didn’t like them. Apart from “Fish Soup” I am fond of “EKV” (Catherine the Great), “Party Breakers”, “Azra”, “Sarlo Akrobata” (Charlie the Acrobat) and the band “Repetitor” is one of my favourites.

 

 

CA: How do you like our culture?

 

Mario: I’ve never been to Serbia, but I think that Brazilian and Serbian culture have a lot of things in common. Our people solve their problems in a successful and funny way, the same as your people do. I think that in both countries culture, in some way, has been relied on religion. I have met some Serbs and they are all friendly and nice.

 

 

CA: What about “ajvar”? Have you made it? How did you do it?

 

Mario: Having seen the pictures of “ajvar” on the Internet it looked very delicious so I decided to prepare it. I copied the recipe and made it together with my mother. I am not sure if it was as delicious as yours was, but I liked my variant of it. At least it looked the same as the one in the photos.

 

 

CA: Are you planning to visit Serbia one day and what would you like to see and try here?

 

Mario: I would like to see Kalemegdan and the whole Belgrade one day, as well as Kopaonik and many other places. I would like to taste some of Serbian national dishes. “Burek” (type of pastry filled with meat or cheese), “cevapcici” (small grilled meatballs) and “ajvar”, of course, seem very delicious to me. I tried “sljivovica” (plum brandy- translator’s note) which reminded me of “kasasu” (Brazilian drink similar to plum brandy made of sugarcane) but it was much stronger.

Kliknite ovde za povratak na naslovnu stranu !!!

Autor: Nikola Jocić

gde je sve počelo
vaši novi prijatelji
oglasite se
za poneti
pronađite nas

U FOKUSU  PRIČA SE DA  KULTURA  UMETNOST  FOTOGRAFIJA  FILM  POZORIŠTE  KNJIŽEVNOST  MUZIKA  ARHITEKTURA  DIZAJN  ENTERIJER  TERAPIJA STANOVANJA  MODA  STRIP  HIGIJENA UMA  RIZNICA  STIL  AUTO  ASTRO  KREATIVNI DNEVNIK

KulturaCULTURE