
ZDUHAČ
means an adventure
The audience is pretty much fed up with screenplays describing dissatisfied, poor
people who are crippled by the country they live in, unsuccessfully trying to feel
a small fragment of happiness each person is entitled to by birth. The audience is
tired of heinous scenes of violence, blood and child abuse on the screen, as well
as of going out of the cinema darkness, filled with even more darkness in their hearts.
Recording political corruption, poverty or demonstrations on celluloid, we unnecessarily
confirm their existence, and thus reducing the aesthetic value of the film, since
we present things which, simply-
Among a great number of films of such topic, from time to time, a timid attempt
of dark reality disregard, in anticipation of fine art, appears. The last such attempt,
a film by Predrag Milinkovic “Zduhac Means an Adventure”, had its first run on April
5, this year in the Sava Center. The courage of this film has put its creator
among the rare moviemakers who are ready to ignore social problems for the sake of
an essential goal-
After several successful titles, such as “As Cool as you Please” and “An Obituary
for Escobar”, Milinkovic made his new film thanks to successful production cooperation
between “Aquarius Ogilvy” from Banja Luka and “Recreation Production” from Belgrade,
and in co-
In technological sense, the film follows modern tendencies of works, made not by a camcorder, but camera. Speaking about that experience, the creative producer of the film, Bane Antovic, revealed us that the film was completely made by Canon EOS 5D Mark II camera.
“It was impossible to make a successful and complete transfer on a 35 millimeter
celluloid”, Antovic explains. “Since ‘Zduhac’ is the ‘road movie’ which has plenty
of aerial recordings, recordings on rafting, in a moving car, then records of falls
and so on, it was much easier to record with a digital camera than a camcorder. Unlike
the traditional recording techniques, such recording requires a very compact team
of film makers. On the other hand, we needed fewer people for the recording, and
less time for the whole work”. The result is the film which, in genre terms, can
easily be placed in the sphere of “road” film, with a romantic-
What sets the scene of the film “Zduhac means an adventure” are two teenagers: shy,
but self-
The film title draws attention to the unusual term “zduhac”, a mythological creature which fights evil in dreams. Just that mythological reference gives the film a profundity that sets it apart from the sphere of a superficial and prone to fun teenage achievement. In connection with that, the director once said the following: “I like films which are amusing and funny, but which, at the same time, must also have ‘a certain thing’, which makes them different and gives them a profound touch, something that makes you not forget the film as soon as you leave the cinema”.
All roles are equally important in “Zduhac”, and that is why it is almost impossible to decide who the main character is. Likewise, there are many parallel actions, none of which can be called the main one. In spite of that, a love story between Marija and Nenad who find common inclinations in crazy circumstances they are thrown, stands out. On the screen there is an authentic chemistry between them, which makes us support their love till the end of the film.
“Zduhac” is full of music and authentic clips from “Demofest” in Banja Luka. What
will certainly raise it on the level of a cult film are interpretations of folk hits
in rock tunes, done by an actor, Marko Gvero. The originally film music composer
is Dragoljub Markovic, a former member of a band “Nothing but speech pathologists”
and the album producer of a well-
If there is something this brave film can be blamed for, that would certainly be,
from time to time, unconvincing acting of Vujadin Milosevic, who plays the role of
Nenad’s cousin from Belgrade. The role of self-
The biggest praise is due to a very precise role assignment, and it must be said
that it is one of the most demanding problems in a film without the main role. The
famous actors, such as Nikola Kojo, Srdjan Todorovic, Nikola Pejakovic, Marko Zivic
and the others, spontaneously draw attention to themselves and raise the film on
the higher level. However, the director expertly avoided a trap of engaging high-




U FOKUSU PRIČA SE DA KULTURA UMETNOST FOTOGRAFIJA FILM POZORIŠTE KNJIŽEVNOST MUZIKA ARHITEKTURA DIZAJN ENTERIJER TERAPIJA STANOVANJA MODA STRIP HIGIJENA UMA RIZNICA STIL AUTO ASTRO KREATIVNI DNEVNIK
FilmFILM
Zduhač
znači avantura
Publika se prilično zasitila scenarija koji opisuju nezadovoljne, siromašne ljude, osakaćene državom u kojoj žive, u neuspelim pokušajima da osete onaj mali delić sreće na koji svi ljudi rođenjem stiču pravo. Gledaoci su umorni od gnusnih scena nasilja, krvi i zlostavljanja dece na platnu, kao i od toga da iz tame bioskopskih dvorana izlaze s još većom tamom u srcu. Beleženjem političke korupcije, siromaštva ili demonstracija na filmsku traku nepotrebno potvrđujemo njihovo postojanje umanjujući na taj način estetsku vrednost filmskog dela, budući da prikazujemo stvari koje jednostavno – nisu za umetnost.
U mnoštvu filmova takve tematike povremeno se pojavi poneki stidljivi pokušaj ignorisanja mračne stvarnosti na račun lepe umetnosti. Poslednji takav pokušaj, film reditelja Predraga Milinkovića „Zduhač znači avantura“, premijerno je prikazan 5. aprila ove godine u Sava Centru. Hrabrost ovog filma smestila je njegovog tvorca među retke kinematografe koji su spremni da zanemare društvene probleme zarad jednog suštinski bitnog cilja – zabave sa poentom.
Posle nekoliko uspešnih naslova, kakvi su „Mrtav ladan“ i „Čitulja za Eskobara“,
Milinković je novi film realizovao zahvaljujući uspešnoj produkcijskoj saradnji „Akvarijus
Ogilvija” (Aquarius Ogilvy) iz Banjaluke i „Rekreativne produkcije” iz Beograda,
a u koprodukciji RTRS-
Film se, u tehnološkom smislu, nastavlja na moderne tendencije ostvarenja snimljenih ne kamerom, već fotoaparatom. Govoreći o tom iskustvu, kreativni producent filma, Bane Antović, otkrio nam je da je film u celini snimljen Canonovim EOS 5D Mark II fotoaparatom.
„Bilo je moguće ostvariti uspešan i potpun transfer na 35-
Radnju filma „Zduhač znači avantura” otvaraju dva tinejdžera: povučeni, ali samouvereni Banjalučanin, Nenad, koji se posle dužeg vremena susreće s rođakom iz Beograda, Urošem, tipičnim šmekerom s usijanog gradskog asfalta čiji je suštinski životni poziv osvajanje devojaka. Nenada tumači Zlatan Vidović, a Uroša Vujadin Milošević. Uputivši se na „Demofest” u Banjaluku, oni sreću Mariju, samostalnu devojku rokerskog senzibiliteta koju Uroš predstavlja kao svoju, iako ona to nije, i Sindi, razmaženu glumicu kojoj slomljeni nokat na prstu postaje uzrok višenedeljne depresije. Njih dve su takođe krenule u Banjaluku kako bi glumile u reklami koju treba da snimi nesvršeni student režije, Žarko, koji svoj poziv koristi isključivo kao žvaku za startovanje devojaka, uz pomoć neurotičnog producenta, Save, koji se nenametljivo trudi da akciju spase od propasti. Njihove uloge tumače Nikola Kojo i Marko Živić. U isto vreme Maksa, prevejani menadžer i sitni prevarant, spreman na sve, kombijem prevozi dvojicu tinejdžera na pomenuti banjalučki festival a pridružuje im se i bend koji, iako treba da nastupi na istoj manifestaciji, završava svirajući na mestima koja, blago rečeno, ne odgovaraju muzičarima njihovog profila. U filmu se pojavljuju i izviđači, manekenke, graničari, medicinske sestre, rep zvezde, voditelji, obezbeđenje i pijanci iz kafane, što svakako utiče na njegovu dinamičnost i brzinu.
Naslov filma skreće pažnju na neuobičajen termin „zduhač“, mitološko biće koje se u snovima bori protiv zla. Upravo ta mitološka referenca daje filmu dubinu koja ga izdvaja iz sfere površnog i zabavi sklonog tinejdžerskog ostvarenja. S tim u vezi, reditelj je jednom prilikom izjavio sledeće: „Volim filmove koji su zabavni i duhoviti, ali koji pri tom moraju u sebi da sadrže i ’ono nešto’ što ih čini drugačijima i daje im dublju notu, nešto zbog čega film ne zaboravite čim izađete iz bioskopske sale”.
U „Zduhaču” je svaki lik podjednako važan, zbog čega je gotovo nemoguće odrediti glavnog junaka. Isto tako, film obiluje većim brojem paralelnih radnji od kojih se nijedna ne može nazvati glavnom. Uprkos tome, izdvaja se ljubavna priča Marije i Nenada koji pronalaze zajedničke sklonosti u ludačkim okolnostima u koje su bačeni. Na platnu oni ostvaruju autentičnu hemiju koja nas navodi da navijamo za njihovu ljubav do kraja filma.
„Zduhač“ obiluje muzikom i autentičnim snimcima s banjalučkog „Demofesta”. Ono što
će ga svakako uzdići na nivo kultnog filma jesu obrade folk hitova na rok melodije
koje je uradio glumac Marko Gvero. Kompozitor originalne filmske muzike je Dragoljub
Marković, nekadašnji član grupe „Ništa ali logopedi” i producent albuma poznatog
repera Marčela. U filmu je korišćena i muzika grupa „E-
Ukoliko bi se nešto moglo zameriti ovom hrabrom filmu, to bi svakako bila na momente neubedljiva gluma Vujadina Miloševića koji tumači lik Nenadovog rođaka iz Beograda. Uloga samouverenog bucmastog zavodnika Uroša, inače vrlo zahtevna zbog kontradiktornosti njegovog lika, bolje bi pristajala harizmatičnijem i temperamentnijem glumcu nego Miloševiću koji je neubedljivo nastojao da naučenom veštinom nasilno izazove komičan efekat. Pored toga, dijalozima nedostaje autentični balkanski šmek, glavni adut domaćih komedija, kao i konstrukcije koje bi pretendovale na to da postanu deo urbanog rečnika i kulturnog nasleđa generacija koje dolaze. Nepravedno bi bilo reći da ćete bioskopsku salu napustiti bez par upečatljivih fraza koje ćete ponavljati kao šalu u društvu, ali snagu ovog filma ne nosi toliko dijalog njegovih aktera koliko izuzetno kreativno osmišljena radnja sa nepredvidljivim obrtima.
Najveću pohvalu zaslužuje vrlo precizna podela uloga, a mora se priznati da je u filmu bez glavne role to jedan od najzahtevnijih problema. Poznati glumci, kao što su Nikola Kojo, Srđan Todorović, Nikola Pejaković, Marko Živić i drugi, prirodno skreću pažnju na sebe i podižu film na viši nivo. Međutim, zamku angažovanja zvučnih glumačkih imena, u kojoj manje poznati glumci bivaju „pojedeni“ harizmom „krupnijih riba“ našeg glumišta, reditelj je vešto izbegao odmerenim odabirom aktera i izgradnjom fabule koja budi zainteresovanost gledaoca za svakog lika ponaosob. Ne zanima nas samo ono što će da kaže Srđan Todorović, već i ono što će da uradi mlada i upečatljiva Jelisaveta Orašanin, koja definitivno nosi naznake buduće velike zvezde.
Autor: Dušan Babić